Kutak za poeziju

Razlog sto trajemo zajedno

Nista ti nije bilo tesko uciniti za mene.

Nista mi nije bilo tesko uciniti za tebe.

Dosao si i kada je kisilo kao za okladu,

jer, sto je malo kise u odnosu na poljupce

i zagrljaj tisine koji je slijedio bucnom

odlasku iz utocista tvog malog grada.

Cekala sam te i nisu me brinule kapljice

rasute po nevjestim rukama spletenoj kosi

ni mrlje od maskare pod mojim ocima

sve dok je pogled ispunjen sjajem,

u gomili umornih putnika mogao prepoznati

tvoj odlucan korak u sjeni zadnjeg vagona.

Nista ti nije bilo tesko uciniti za mene.

Nista mi nije bilo tesko uciniti za tebe.

Dosao si i kada je u bijelo odjeveni prosinac

svojim smrznutim dahom ledio tvoje obraze,

zabadajuci nemilosrdno svoje ostre iglice

ispod tvog iznosenog, ?sretnog? kaputa,

od kojeg se niposto, cak ni u svojim snovima,

niti za trenutak ledenih vjetova nisi odvajao.

Cekala sam te u svojoj najdebljoj jakni

umotana u neraspoznavne slojeve odjece,

ispod kojih su, unatoc svemu, ledeni prsti

grlili moje tijelo hladnim, kristalnim zagrljajem.

Nista ti nije bilo tesko uciniti za mene.

Nista mi nije bilo tesko uciniti za tebe.

Jer si znao da ces se vratiti.

Jer sam znala da ces se vratiti.

Dosao si i tada kada sam stisnuta u kutu plakala

pod kisom straha sred prodornog zvuka sirena,

bojeci se da cu umjesto tebe na svom pragu

vidjeti tezak korak nepoznatog vjesnika

s usnama oblikovanim u rijeci koje

uplasena poput drhtave srne u bijegu

i u grudicu stisnutog srca, nisam zeljela cuti.

Nista ti nije bilo tesko uciniti za mene.

Ni?sa mi nije bilo tesko uciniti za tebe.

Hvala ti sto jesi.

Obecala si, kad jednom zauvijek odes

vratit ces se, da bi skinula koprenu tajni

sto poput teske zavjese zastire pogled u vjecnost

i tako mi otkrila tajnu, gdje se skriva tvoj dom.

Vratila si se nocas u mojim snovima

i bisernim suzama smocila moje jastuke,

dok su tvoje ruke grlile ponocne zvijezde

i ja sam, draga, s tobom u snu, plakala.

Nadala sam se, da si pronasla dragocjeni mir

u plavetnim daljinama nebeskih pasnjaka,

i da si prosavsi ispod pastelne duge

stigla u njezni zagrljaj onog kog si voljela.

A sada si tu, uplakana pored mog uzglavlja

i nosis mi tajnu dok places tiho, bez glasa,

al' zaboravi obecanje draga i vrati se ispod duge

tamo gdje te cekaju svjetlost i tvoj nebeski dom.

sijecanj 2007

(u sjecanje dragoj prijateljici)

Nocas sam sanjala andjela

Andjela zalosnog lica

Odjevenog u bijelo

Prozracno odijelo

Njezno me dodirnuo

Svojim nevidljivim krilima

Prosipajuci zlatni prah

Svoje bezuvjetne ljubavi

Preko mojih umornih ociju

Nadnjevsi se nad moje uzglavlje

Progovorio svojim necujnim glasom

Rijecima nalik rasutim biserima

Sto se kotrljaju njezno

Mojim nesavrsenim snovima

Jos pamtim milost rijeci

Kojima me zasuo usnulu

Kada je bezglasno rekao:

Ne boj se, ja sam pored tebe

Poslan da sakupim sve tvoje suze

I odnesem ih u narucje onog

Koji je uz tebe i kad si sama

Ali, ja nikada ne placem - rekoh mu

Kako ces sakupiti sve moje suze

I odnijeti ih onom tko te je poslao?

Znam, rekao si, zato sam ovdje

Da te naucim kako se place,

A potom pokupim svu tvoju tugu

I odnesem je daleko od tebe

U bespuce na krilima vjetra.

Tada osjetih lagan dodir

Ko trepet krila izgubljene ptice

Drhtaj u dusi i dasak topline

Krik iz nekih dragih daljina

Potpuno budna shvatim

Da lezim na jastuku mokrom od suza.